Argonske vs. neonske elektrode visoke frekvencije: Je li bitan plin ili boja sjaja?

Kratak odgovor: nikada nije dokazana terapijska razlika između argonskih i neonskih elektroda — ljubičasti nasuprot narančastom sjaju razlika je povijesna i kozmetička, a ne klinička. Ideja da različite boje sjaja proizvode različite učinke na kožu potječe od nepovezanih, nedokazanih uvjerenja o terapiji bojama s početka 20. stoljeća, a ne od dokaza o samom plinu.

Odakle zapravo potječu argonske i neonske elektrode?

Uređaji za njegu kože visoke frekvencije potječu od uređaja za "ljubičastu zraku", izgrađenih na tehnologiji vakuumskih elektroda koju je 1896. razvio Frederick Finch Strong, nadograđujući se na ranija istraživanja struje visoke frekvencije Oudina, d'Arsonvala i Tesle. Komercijalna proizvodnja počela je 1903. s aparatom Strong-Ovington, modeli na baterije slijedili su od 1906., a kućne verzije postale su rasprostranjene nakon Prvog svjetskog rata. Prema detaljnom povijesnom prikazu na cosmeticsandskin.com, koji navodi izvorne tekstove iz razdoblja od 1908. do 1946., elektrode tog razdoblja bile su punjene parama živina, neonom ili argonom — ali mnoge su u stvarnosti bile samo zrak pod djelomičnim vakuumom, a boja sjaja ovisila je uglavnom o jačini tog vakuuma: nizak vakuum proizvodio je crvenkasti sjaj, srednji plavičasti, a visok bjelkasti, u velikoj mjeri neovisno o tome koji je plin (ako ikoji) zapravo bio unutra.

Znači li dakle boja sjaja nešto za tretman?

Prema istom povijesnom izvoru, ne — vjerovanje u učinke specifične za boju (crveni sjaj povezan s "sedativnim" učinkom, plavi s "kemijskim zrakama", bijeli sa sadržajem UV zraka) preuzeto je iz odvojenih, nepovezanih i nikada dokazanih ideja o terapiji bojama koje su bile popularne u to doba, a nije izvedeno iz ikakvih dokaza specifičnih za same uređaje visoke frekvencije. Jednostavno rečeno: ideja da određeni plin ili boja sjaja proizvodi određenu korist za kožu nema dokazanu osnovu, ni tada ni danas. Vrijedi biti izravan o tome što ovaj izvor jest a što nije: riječ je o detaljnoj povijesnoj referenci koja se temelji na izvornim tekstovima tog razdoblja, a ne o modernom, recenziranom kliničkom ispitivanju — velikim dijelom zato što se ne čini da postoji moderno ispitivanje koje izravno uspoređuje argonske i neonske elektrode. Nedostatak takve komparativne studije sam je po sebi dio iskrenog odgovora ovdje.

Je li marketing oko ovih uređaja prije imao problema s regulatorima?

Da, i to je korisan kontekst. Četrdesetih godina 20. stoljeća američka vlada tužila je proizvođače uređaja za ljubičastu zraku zbog lažnih i obmanjujućih tvrdnji, što je tada uklonilo nekoliko uređaja s tržišta. To je izravan povijesni primjer vrste regulatornog nadzora s kojim se uređaji za ljepotu temeljeni na svjetlu i elektrodama i danas susreću — podsjetnik da pretjerane tvrdnje u ovoj kategoriji nisu novi problem.

Postoji li još nešto vrijedno znati o tome kako ove elektrode funkcioniraju?

Praktična sigurnosna napomena: iskrenje elektrode visoke frekvencije proizvodi malu količinu ozona, koji je povijesno promoviran kao korist protiv akni. Ozon je u stvarnosti prepoznat kao iritant, a isti povijesni izvor navodi da su otad brojna zdravstvena tijela ograničila ili zabranila salonske tretmane koji generiraju ozon iz tog razloga. Ako primijetite oštar miris tijekom korištenja, riječ je o ozonu — normalan je to nuspojava iskre, a ne kvar, ali nije nešto što treba namjerno tražiti povećanjem intenziteta.

Koju elektrodu trebate dakle izabrati — argonsku ili neonsku?

Na temelju dostupnih dokaza, biraj prema vlastitoj preferenciji, a ne u očekivanju drugačijeg rezultata za kožu. Budući da ne postoji dokazana terapijska razlika između dva plina, odluka se razumno svodi na to koju boju sjaja smatrate ljepšom za gledanje, ili koji oblik elektrode odgovara području koje tretirate, a ne na ikakvu tvrdnju da jedan plin tretira kožu drugačije od drugog.

Zaključak

Razlika između argona i neona kod uređaja visoke frekvencije povijesna je i kozmetička, a ne terapijska — nijedna studija nije dokazala stvarnu razliku u učinku na kožu između dva plina, a tvrdnje o koristima specifičnim za boju potječu od nepovezanih, nikada dokazanih ideja o terapiji bojama s početka 20. stoljeća. Pravo terapijsko pitanje za uređaj visoke frekvencije odnosi se na samu struju visoke frekvencije i njezin blagi učinak toplina/ozona (obrađen u našem posebnom preglednom prikazu dokaza o uređajima visoke frekvencije), a ne na to koji plin svijetli u elektrodi.